Granica između slobode govora i govora mržnje

Sloboda govora predstavlja osnovni postulat civilizovanog društva, odnosno uvjerenje da svako u granicama javnog interesa i poštovanja principa nepovredivosti psihičkog i fizičkog integriteta drugih, ima pravo da iznese svoje zapažanje, uvjerenje, ili na drugi način iskaže svoje mišljenje.

Govor mržnje predstavlja svaki javni verbalni ili pisani izraz netrpeljivosti prema određenoj rasi, etničkoj ili manjinskoj zajednici, polu, ili drugoj grupaciji, te poziv na diskriminaciju ili kršenje njihovih ljudskih prava.

Granice između dva instituta su teško odredive kako u socijalnom smislu, tako i u smislu sudske zaštite lica prema kojima je govor mržnje usmjeren. Međutim, može se reći da svako svoje mišljenje može imati, te izreći dokle god ono ne predstavlja opasnost da se ,,govor“ pretvori u fizičko ili drugi oblik nasilja prema grupaciji prema kojoj je govor mržnje usmjeren.

Do danas su, s obzirom na razvoj tehnologije, te prenošenje informacija velikom brzinom, razvijeni načini za suzbijanje, međutim ne i trajno rješavanje problema govora mržnje. Neki od tih su:

1) cenzura određenih pojedinaca ili grupe pojedinaca koji svoj uticaj u društvu koriste zarad širenja svojih ideja, koje se apsolutno kose sa principima civilizovanog svijeta, te poštovanja ljudskh prava u dovoljnoj mjeri.

2) Stvaranjem zakonskih odredaba prije svega u Krivičnom zakoniku, gdje se propisuje da ako je krivično djelo učinjeno iz mržnje prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti ili zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, tu okolnost sud će cijeniti kao otežavajuću, osim ako to nije propisano kao obilježje osnovnog ili težeg oblika krivičnog djela.Takođe dodatni vid uticaja na smanjenje govora mržnje doprinijelo je i definisanje krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Za ovo krivično djelo propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

Takođe dodatni vid uticaja na smanjenje govora mržnje doprinijelo je i definisanje krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Za ovo krivično djelo propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

 

  Potrebno je razlikovati govor mržnje od povrede ugleda i časti. To iz razloga što se pod govorom mržnje podrazumijeva isključivo pozivanje na nasilni način sprovođenja uvjerenja, uperenih protiv grupacije najčešće, mada govor mržnje u određenim slučajevima može biti usmjeren i na pojedinca, npr. U slučajevima pozivanja na ubistvo javnim putem.

Na povredu ugleda i časti represivno se djeluje na način što se oštećenom dodjeljuje novčana satisfakcija u onoj mjeri u kojoj mu je povrijeđena čast i ugled, i eventualno izriče naredba licu koje vrijeđa ugled i čast da sa tim radnjama prestane i ukloni tragove, ukoliko takvi tragovi postoje.

Svrha razgraničavanja pojmova govora mržnje i slobode govora je upravo u sprečavanju nastanka situacije u kojoj će se stvoriti ambijent u kojem različita mišljenja i stavovi nailaze na osudu samo iz razloga što ne odgovaraju trenutnom stanju u društvu, ali takođe i spriječiti ambijent u kojem se pojedinac ili grupa osjećaju ugroženo na bilo koji način zbog svojih karakteristika ili pripadnosti određenoj grupi.

*Poenta je da svaki pojedinac ima pravo i mogućnost da svoje mišljenje gradi i izražava o bilo kom licu ili grupi, međutim ne ugrožavajući pri tome njihovu sigurnost i integritet, ili mogućnost da i oni svoje mišljenje izraze na način u skladu sa javnim interesom.