Primjena prava i pravna sigurnost

Primjena prava se usko može definisati kao propisivanje pravila ponašanja i kažnjavanja zbog kršenja istih. Međutim, u širem smislu, primjena prava je poštovanje svakog pojedinca, kao i mogućnost da u zajednici uživa onoliko prava koliko je potrebno da bi funkcionisao u društvu kao jednaka, produktivna jedinka, a da pri tome ne ometa druge pojedince u istom smislu, sve pod prijetnjom sankcije. S toga, imajući u vidu činjenicu da čovjek nije neograničeno slobodan, lako zaključujemo da se primjenom prava, prije svega, čuva javni interes, u zajednici koja je svojom evolucijom dobila naziv država.

            U pravnoj teoriji postoji shvatanje države kao zajednice i države kao organizacije. Kao organizacija, država raspolaže monopolom fizičke sile u svrsi očuvanja stabilnosti i nezavisnosti. Dok država kao zajednica obezbeđuje uživanje svih prava unutar svoje teritorije, ali uz poštovanje i ispunjenje obaveza , što je sve propisano zakonima .

Pravna sigurnost u subjektivnom smislu podrazumijeva pravo svakog fizičkog i pravnog lica da uživa maksimalno slobode a da istima ne ugrožava slobode drugih. S toga, jasno je da pravna sigurnost jeste ograničena, budući da niko ne može uživati određena prava a da pri tome ograničava ili šteti u bilo kojoj mjeri pravima i slobodama drugih, osim kada je to propisano zakonima.

U objektivnom smislu, pravna sigurnost je obaveza institucija ( istih onih kojima je društvo prenijelo dio svojih apsolutnih prava i time se istih odreklo) da svakom fizičkom i pravnom licu omoguće osnovna prava i slobode , pri tom ne zanemarujući i propisivanje obaveza  kojih se ista lica moraju pridržavati i poštovati ih kao ekvivalent vraćanja ,,usluge” kako državi tako i društvu.

            Dakle, pravna sigurnost svakako jeste garancija koju kroz pravne akte i norme građani dobijaju da će njihova prava biti zaštićena, ali uz obavezu poštovanja i postupanja po pravilima kojima se čuva  javni interes.

 

-Ljudska prava i pravna sigurnost-

 

            Nakon II Svjetskog rata, Evropa, upoznata sa posledicama nepostojanja vladavine prava, raznim brutalnim diskriminacijama, kao i prioritnom obavezom da spriječi  da se slične nesreće dešavaju u budućnosti, Savjet Evrope 1950. godine dolazi do rješenja da stvori ,,novu” granu prava koja će se baviti zaštitom osnovnih prava čovjeka, a uz to i međunarodne organizacije koje će nadgledati primjenu prava ustanovljenih kroz obavezujuće akte, kao i saniranje povreda osnovnih prava čovjeka. Tako se ukratko dolazi do stvanja ljudskih prava pretvorenih u nešto što su Rimljani nazivali kodifikacija pod nazivom ,,Konvencija o ljudskim pravima i slobodama” ( Convention Europeenne des droits de l’homme).

Ovo je , po mom mišljenju, najznačajniji iskorak u oblasti prava i primjene prava, budući da ista u cjelini štiti zajednicu od mogućnosti pada pod diskriminatorske porive  i diktatorsku volju pojedinca. I na posletku,  istom se postavlja kamen temeljac za učvršćivanje onoga što danas poznajemo kao ,,vladavina prava”, a što se može definisati kao poštovanje opšte prihvaćenih moralnih načela , uz sankcionisanje svakog ponašanja kojim se krše osnovna ljudska prava čovjeka ili zajednice, pri čemu se mora voditi računa o očuvanju javnog reda i mira.

-Veza primjene prava i pravne sigurnosti-

           

Može se poći od pretpostavke da je primjena prava ,,prethodno pitanje” od kojeg zavisi kvalitet pravne sigurnosti.

            Naime, primjenom prava proizvodi se efekti u društvu na osnovu kojih pojedinac osjeća ili ne osjeća da su njegova Ustavom, zakonom i međunarodnim aktima , zagarantovana prava zaštićena[1]. Kako smo ranije rekli, aspekti drugih društvenih nauka koji imaju povezanost sa pravnom naukom, na osnovu te veze vrše uticaj, i to indirektno na postupak primjene prava , a zatim i na opseg pravne sigurnosti.

            Ne bi bilo pogrešno pravnu sigurnost komentarisati kao stepen nezavisnosti  zemlje u međunarodnoj zajednici, i to u smislu da vrednovanjem ove kategorije zemlja učvršćuje svoj položaj kao stabilan faktor i faktor njegovanja civilizacijskih tekovima što sve rezultira većim stepenom uticaja u međunarodnoj zajednici, i mogućnošću obezbeđenja i očuvanja interesa u istoj.  Dakle, veza primjene prava i pravne sigurnosti ima svoj direktni i indirektni element.

Direktni element ogleda se upravo u ,,prethodnom pitanju“, odnosno u stepenu i kvalitetu primjene prava od kojeg zavisi pravna sigurnost . Indirektni element veze ogleda se u uticaju koji preko primjene prava druge oblasi društvene organizacije imaju na pravnu sigurnost i na sistem funkcionisanja kao i osjećaj pojedinca da su njegova ili njena prava zaštićena u dovoljno širokom obimu.


[1] Prof. dr. M. Vukčević, Komentar Ustava Crne Gore, Podgorica, 2018. 56.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started