Problemi koji se javljaju u oblasti primjene prava su višestruki. Naime, prije svega, pogrešna primjena materijalnog prava javlja se kao problem u situacij kada nadležni organ donese odluku kojim se direktno utiće na prava, obaveze i odgovornosti fizičkih ili pravnih lica. U toj situaciji, prilikom pogrešne ocjene dokaza, ili jednostavno pogršnim pristupom pri tumačenju normi dolazi se do problema da lica ostaju uskraćena u uživanju onih prava koja im legitimno, na osnovu pravnih akata pripadaju. Prije svega, misli se na odluke sudova koji nerijetko zbog pogršnog tumačenja pravnih normi donose odluke koje su protivnne svrsi tih istih normi. Ovaj problem sistem je riješio uspostavljanjem hijerarhiske ljestvice u sudskom organizacionom sistemu, i na taj način u velikoj mjeri suzbio pomenuti problem.
Drugi problem koji se javlja kod primjene prava jeste učestala izmjena zakonskih odredaba ili zakona uopšte, kao i podzakonskih akata. U praksi nisu rijetke situacije da se određeni zakoni mijenjanju čak i više puta u toku godine, a kao primjer može se uzeti Zakon o radu u Crnoj Gori, koji je 2018. godine izmijenjen čak dva puta, da bi se krajem 2019. godine donio novi Zakon o radu. Ovaj primjer nije izolovan, a problem kod ovakvih situacija jeste taj što se pored određenih prava propisanih zakonima, fizičkim i pravnim licima nameću obaveze koje isti moraju poštovati, usaglašavati se sa istima, mijenjati organizaciju i način svog ponašanja, te se stvara konfuzija u društvu koja prouzrokuje da postaje nejasno u odnosu na koji zakon se treba postaviti na način da se odredbe istog poštuju i obaveze propisane istim ispunjavaju. „Najsvežiji“ primjer ovakve konfuzije je konstantno donošenje odluka kojima se propisuju nove mjere radi suzbijanja COVID-19 virusa, gdje smo u prethodnom periodu imali situacije da čak i oni koji donose odluke nisu bili u situaciji da isprate koje mjere i iz kojih odluka su u datom momentu ,,na snazi“. Naravno, ovaj problem javlja se kao posledica što većeg stepena pravne sigurnosti u društvu, odnosno poboljšanja uslova za progres kako pojedinca tako i društva, pa se može uzeti u obzir da je ovakva poteškoća neizbježan činilac napretka u cjelini. Jedan od ne tako čestih, mada i najplastičniji problem jeste nerazumijevanje donešenog zakona. Primjer ovakvog problema može se naći u Zakonu o javnim nabavkama u Crnoj Gori, donošenog početkom prošle decenije, gdje je postojala situacija da su same odredbe zakona bile u koliziji jedne sa drugima, a zatim i sa drugim zakonima, što je sve prouzrokovalo velike probleme iz razloga što zakon jednostavno nije upodobljen sa sistemom pravnih normi u državi. Ovaj problem moguće je izbjeći isključivo detaljnijom pripremom, te stručnom izradom, u skladu sa potrebama oblasti za koju se određeni akti donose.
Leave a comment